preskoči na sadržaj

II. osnovna škola Bjelovar

Login
Zastava škole

Grb škole

Gdje smo?

(Street View)

Tražilica
Učionica budućnosti

Geografija u Učionici budućnosti

Kalendar
« Rujan 2018 »
Po Ut Sr Če Pe Su Ne
27 28 29 30 31 1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30
1 2 3 4 5 6 7
Prikazani događaji

Pitanja i odgovori
 Naslov: FAQ

  • Naj 10 pitanja

  • Nedavna pitanja

  • Arhiva pitanja
Anketa (mala)
Naučio/la sam čitati:







Škola u oblacima

e škola

EKO-ŠKOLA

Arhiva dokumenata
Učitavanje RSS feeda je završilo s greškom: 404
e Dnevnik

Točno vrijeme
Raspored informacija

kliknite na ilustraciju

ISE

Učitelji, počele su edukacije za ISE projekt.

Facebook škole
 
Povijest
1761. god. osnovana je, zaslugom braće Diviš, pripadnika crkvenoga reda Pijarista, prva škola u Bjelovaru. Škola je bila njemačka, a polazila su je u početku samo časnička djeca. Na školi su se predavali ovi predmeti: čitanje, pisanje, računanje, njemački i latinski jezik.
    Od 1769. godine osim škole Pijarista, postojale su u Bjelovaru još dvije vrste škola i to latinska i obrtnička. Godine 1772. sagrađena je u Bjelovaru župna crkva, a uz crkvu samostan i škola. Nakon završetka tih zgrada 1774. god. u samostan se useljavaju Pijaristi, koji u školi nastavljaju sa školovanjem muške mladeži. Uz tu postojeću dječačku školu u Bjelovaru je 1776. godine otvorena uz državni trošak i Djevojačka škola. U toj školi je u početku radila jedna učiteljica uz povremenu pomoć učitelja Dječačke škole. Po tadanjem postojećem sustavu učili su se ovi predmeti: njemački (čitanje), pisanje, ručni rad, računanje i vjeronauk. Satove vjeronauka držao je župnik. Međutim, glavni zadatak učiteljica djevojačkih krajiških škola bio je da djevojčice nauče ručnom radu.
    U vrijeme osnivanja Djevojačke škole (učione) bjelovarski župnik bio je Hubert Diviš, koji je bio ravnateljem mjesne (dječačke škole) i ujedno nadzornikom svih škola cijeloga Generalata. Djevojačku školu u prvo vrijeme polazile su samo kćeri časnika i građana. U Bjelovaru je bio veliki broj časničkih kćeri, jer je ovdje bilo sjedište zapovjedništva dviju krajiških pukovnija sa mnogim višim i nižim časnicima. Od godine 1838. uz učiteljicu na Djevojačkoj školi vrši službu tzv. školska pomoćnica. Godine 1858. školske pomoćnice postaju podučiteljice i taj naziv nose sve do 1871. god. U to vrijeme učiteljski se kadar često mijenjao naročito podučiteljice. Godine 1868. nakon ukinuća institucije krajiških školskih ravnatelja Djevojačka škola u Bjelovaru u pedagoško-didaktičnom smislu sve do 1872. god. nalazila se pod nadzorom nadučitelja.
    Razvojačenjem Vojne krajine 1871. god. ukinute su krajiške pukovnije te je od njih osnovana Bjelovarska županija. Tim preustrojstvom potpala je Djevojačka škola pod školsku upravu civilne Hrvatske kojoj je po postojećem Zakonu "Sistem početnih učionica" nadležan Nadbiskupski duhovni stol u Zagrebu.
    Godine 1872. udružena je Djevojačka škola sa mjesnom Djevojačkom školom. U to vrijeme Djevojačka škola je trorazredna s jednim učiteljem i učiteljicom. Od te godine školu su počele polaziti kćeri svih staleža bez razlike i to iz ovih mjesta: Velikih i Malih Sredica, Novih, Starih i Gornjih Plavnica, Ždralova, Ivanovčana, Mlinovca, Hrgovljana i Markovca. Na temelju Naredbe Kraljevske zemaljske vlade Odjela za bogoštovlje i nastavu 16. 2. 1872. god. trorazredna Djevojačka škola postaje četverorazredna u kojoj trebaju raditi četiri učitelja. Za vrijeme bana Ivana Mažuranića 14. 10. 1874. god. donijet je školski zakon o ustrojstvu pučkih škola i preparandija u Kraljevini Hrvatskoj i Slavoniji. Na osnovi toga zakona sveopću upravu nad školom vrši Kraljevska zemaljska vlada pomoću stručnih organa.
Godine 1874. školska zgrada Djevojačke škole ima četiri učionice, školskog vrta nema, a knjižnica je zajednička sa Dječačkom školom. Školske godine 1888./89. započela je izgradnja nove jednokatne školske zgrade koja je dovršena iduće školske godine. U prizemlju zgrade nalaze se dvije školske sobe, zbornica i podvornički stan, a u katu tri učionice. U školskoj godini 1908./09. sazvala je Kraljevska županijska oblast Učiteljsku skupštinu Bjelovarsko-križevačke županije. Na skupštini se raspravljalo o uređenju redovnih pučkih škola i Opetovnica. Od te godine obje gradske škole imaju po pet razreda. Svaki razred osim petog ima posebnu učiteljicu odnosno učitelja. Školske godine 1913./14. Djevojačkom, Dječačkom i Stručnom ženskom školom upravlja jedan upravitelj. Iduće školske godine, od 10. mjeseca obustavljena je nastava jer su zgrade ustupljene vojsci. Školske godine 1930./31. Djevojačka škola je četverorazredna. Škola nosi naziv Državna ženska narodna škola, nastavu vodi šest učiteljica, a ima 305 upisanih učenika.
    Godine 1940./41. nastava je redovito počela, ali je 7. 4. 1941.god. prekinuta. Uskoro su se u sve školske prostorije uselili Nijemci. U svibnju se nastavlja nastava i to kao poludnevna, jer su i muška djeca polazila nastavu u ovoj zgradi. U tijeku 1941./42. nastava je neredovita zbog nazočnosti vojske u školskoj zgradi. Na školi postoje četiri razreda sa sedam odjela.
    Nakon II. svjetskog rata škola postepeno dobiva više razreda. Školske godine 1949./50. nosi naziv Narodna sedmogodišnja škola. Ima 14 odjela. U višim azredima nastava je predmetna. Školske godine 1953./54. nosi naziv II. narodna sedmogodišnja škola. U školi se nalazilo 16 odjela sa 711 učenika. Na temelju Općeg zakona o školstvu iz 1958. god. II. osmogodišnja škola postaje Centralna škola sa područnim odjelima Novoseljani i Trojstveni Markovac.
    Odlukom NO općine Bjelovar 1961. god. škola nosi naziv Osnovna škola "Milan Bakić-Baja" Bjelovar. Škola obuhvaća školsko područje do tada II. osmogodišnje škole Bjelovar, Narodne četverogodišnje škole u Novoseljanima, Markovcu i Starim Pavljanima. U sastavu škole nalazilo se i specijalno odjeljenje koje se početkom prosinca 1962. god. izdvojilo i ušlo u sastav novootvorene Specijalne škole u Bjelovaru. U školskoj godini 1965./66. broj učenika Osnovne škole "Milan Bakić-Baja" iznosi ukupno 1481, ima 41 odjeljenje koje ima prosječno 37 učenika u razredu i 49 nastavnika. U školi su veoma razvijene slobodne aktivnosti kao Kulturno-umjetničko društvo, Sportsko društvo, Klub mladih tehničara, razne grupe i sl.
    Tijekom svoje duge i burne povijesti na školskoj je zgradi obavljen niz adaptacija, popravaka i dogradnji koje ipak ne narušavaju njen vanjski prvobitni izgled.
U samostalnoj, slobodnoj i demokratskoj Republici Hrvatskoj škola uspješno nastavlja odgojno-obrazovni rad sa jasnim ciljem osposobljavanja učenika za uspješno daljnje školovanje i život čime će pridonijeti napretku svoje domovine.
27. veljače 1992. godine na prijedlog Učiteljskog vijeća, a Odlukom Skupštine općine Bjelovar škola dobiva ime koje je nosila u svojoj prošlosti - II. osnovna škola Bjelovar.



IZ POVIJESTI ŠKOLE

Školu su posjećivale i poznate osobe (1875. – 1945.)

Školu su posjećivale poznate osobe. Životopisi mnogih opisani su u školskim udžbenicima, ali nam nije bilo poznato da su neki od njih posjetili školu ili Bjelovar. Značajni posjetitelji škole bili su županijski školski nadzornici. Oni su redovito svake godine obilazili školu, provjeravali napredak učenica, bili na završnim ispitima i pohvaljivali rad učiteljica. Osim nadzornika školu su posjećivali gradonačelnici, podžupani i veliki župani Bjelovarske županije, ali većinom u razdoblju Austro-Ugarske Monarhije, primjerice Budislav pl. Budisavljević-Priedorski, pl. Radoslav Rubido-Zichy i dr. Obično bi pregledali školsku zgradu i obećali da će pomoći u opremanju škole.

Osim školskih nadzornika, gradonačelnika, župana školu su posjećivale i neke poznate povijesne osobe. Prvi koji se spominje u školskoj spomenici je hrvatski ban Dragutin Khuen-Hedervary, ban koji je ostvarivao ideju mađarizacije i vladao „čvrstom rukom“. Školu je posjetio čak dva puta. Prvi put u rujnu 1887, kada su se u okolici Bjelovara održavale vojne vježbe. Tim je povodom u Bjelovar došao i car Franjo Josip I. u njegovoj su pratnji bili ban Khuen-Hedervary, princ Rudolf, engleski princ od Walesa te mnogi austrijski i hrvatski plemići. Drugi put je školu ban posjetio 13. svibnja  1891. godine kada je svečano dočekan, a ostavio je i svoj potpis u školskoj Spomenici.

Osim bana Khuena-Hedervaryja školu su posjetili dr. Isidor  Kršnjavi i Armin Pavić, predstojnici Odjela za bogoštovlje i nastavu u Hrvatsko-slavonsko-dalmatinskoj zemaljskoj vladi.

Školu je 1914. Posjetio još jedan hrvatski ban, dr. Ivan barun Skerlecz, a svečano su ga dočekale učiteljice.

Osim državnika i školskih nadzornika školu su posjećivali i visoki crkveni dostojanstvenici svih vjeroispovijesti – katoličke, pravoslavne i židovske, jer su školu pohađale učenice tih triju vjera, odnosno u školi su se poučavala tri vjeronauka.

Školu je posjetio zagrebački nadbiskup Juraj Posiljević 1902. godine, nadbiskup Antun Bauer 5. lipnja 1920., biskup Dominik Premuš (1922./1923.)

Posjet dr. Alojzija Stepinca 1935. godine, tada nadbiskupa koadjutora, a potom i hrvatskog kardinala, svakako je osobit događaj za školu. O tome  posjetu školi svjedoči i njegova posveta u Spomenici od 21. lipnja 1935.

Školu su posjećivali i dostojanstvenici pravoslavne crkve. Najznačajniji je bio pravoslavni mitropolit Dositej Vasić koji je posjetio školu 7. studenog 1933. godine.

preskoči na navigaciju