Približava se još jedan kraj školske godine. Za učiteljice razredne nastave najdojmljiviji je onaj nakon četvrtog razreda. U glavi vrtimo film proteklih četiri godine. Što je kraj bliži, gledajući svoje učenike, uz sjetu se roje misli: Kako je brzo prošlo… a bili su tako mali, željni naše pažnje, zaštite i ljubavi.

Onda krećemo ponovo, a novu energiju i entuzijazam daju nam upravo oni, naše bivše generacije učenika. Ponosni smo kada čujemo za dobre rezultate koje postižu u daljnjem školovanju. Sretni smo svaki put kada se sjete i pronađu vremena da navrate k nama s povodom ili bez njega.

Ovaj tjedan povoda je bilo. Učenici 5.a i 6.b nisu propustili priliku za zajedničke trenutke radosti s učiteljicama S. Sertić i I. Marčetić , čak  i onda kada " prerastu“ svoju prvu učiteljicu koja se ne zaboravlja.